Ratno vazduhoplovstvo SAD je do skora bilo jedino vazduhoplovstvo na svetu koje je od 2005.godine u operativnim jedinicama imala lovački avion pete generacije, F-22 Raptor. Iako je prvobitno planirano da se nabavi više od 300 ovih lovaca, na kraju je proizvodnja zasutavljena nakon što je vazduhoplovstvu isporučeno 195 primeraka.
U poslednjih par godina lovce pete generacije su počeli da proizvode Rusija (Su 57), Kina (J-20), a SAD je počela proizvodnju i drugog lovca pete generacije F-35 Lightning II.
Sudbinu F-22 su u najvećoj meri odredili politički događaji. Projekat koji je trebao da donese prednost Americi u hladnom ratu sa SSSRom se pojavio u trenutku kada je taj rat završen. Viskosofisticirani F-22 se pokazao kao nepotreban jer su u to vreme vođeni sukobi niskog intenziteta. Većinu zadataka koje su USAF i USN imali lovci F-15, F-16 i F-18 su mogli lako da izvrše, tako da je F-22 dobio zadatak zaštite vazdušnog prostora SAD. Ovo je istovremeno bila i iznuđena odluka pošto je F-22 je je zahtevao posebno dizajnirane klimatizovane hangare uz skupo održavanje što je uticalo i na njegovo borbeno angažovanje.
Lovci F-22 su raspoređeni u 16 eskadrila različite snage. Pravo vatreno krštenje piloti F-22 su dobili tokom rata u Siriji, gde su se po prvi put na nebu susreli američki i ruski borbeni avioni. Amerikanci su u operacije nad Sirijom pored F-15, F-16 i F-18 uključili i eskadrilu F-22 (94th Fighter squadron) koja je za šest meseci imali veliki broj borbenih zadataka. Piloti ove eskadrile su izveli 590 borbenih letova u kojima je 587 protivničkih aviona presretnuto, a na položaje ISISa je bačeno oko 2.000 kg bombi.
Iako je primarni zadatak američkog vazduhoplovstva u Siriji bilo pružanje podrške trupama na terenu, nakon što je Rusija pružila podršku Asadu zadaci su modifikovani a izviđačke i presretačke misije su dobile na značaju gde je F 22 pokazao sav svoj potencijal.
Ovo je samo ponovo otvorilo polemiku da li bi bilo bolje da se obnovi proizvodnja F-22 umesto što se krenulo u proizvodnju F-35. No, do sada objavljene studije nisu pokazale da bi bilo ekonomski opravdano da se ponovo pokrene proizvodnja ovih lovaca jer bi cena po avionu bila previsoka. Ali kako USAF planira da lovce F-22 koristi sve do sredine XXI veka izvesno je da će Raptori morati da se modernizuju. Na spisku nove opreme je ugradnja TACLink 16 što bi trebalo da omogući prenos podataka u realnom vremenu. Takođe, avion će dobiti i nove rakete kao što su AIM-9X i AIM-120D.
No, paralelno sa planovima o unapređenju F-22 jasno je da USAF ima problema sa održavanjem. Nedostatak rezervnih delova je u poslednje vreme akutan. Kada je u oktobru uragan Majkl opustošio Floridu javnost je obaveštena da je čak 17 F 22 od 55 koliko ih je bilo u bazi Tyndall oštećeno ili uništeno. Odgovor na pitanje zašto nisu svi Raptori evakuisani je bio jednostavan, ovi avioni su kanibalizovani. Kako su proizvodni pogoni za F-22 demontirani nabavka rezervnih delova ide teško uz naravno visoku cenu. Tako na primer zamena električnih instalacija je u pojedinim slučajevima trajala i do trideset nedelja pošto nedostajućih delova nije bilo na stanju. Ovde treba dodati i podatak da je za remont jednog F-22 koji je od 2012.godine bio u skladištu trebalo čak 25.000 radnih časova pokazuje koliko je to spor a takođe i skup proces.
Kakva će dalje biti sudbina F-22 svakako će zavisiti ne samo od finansijskih sredstava, već i od situacije u međunarodnim odnosima. Činjenica je da su Rusija i Kina počele proizvodnju aviona pete generacije, svakako će naterati SAD da krene u razvoj lovca šeste generacije kako bi se zadržala dominacija u vazduhu.